Zahvaljujući Henriettinim stanicama registrirano je više od 10.000 patenata, a samo od 2001. godine pet dobitnika Nobelove nagrade provelo je istraživanja koristeći HeLa.
Henrietta Lacks imala je kratak i težak život. Sa samo četiri godine izgubila je majku, a otac i devetero braće i sestara su je ubrzo napustili. Kada je preminula u 31. godini života, njezin smrtni list nije ni objavljen u novinama, a jadna Henrietta pokopana je u neobilježenom grobu.
No njezina priča tu nije završila. Nakon svoje smrti, Henrietta je pomogla milijunima ljudi diljem svijeta, stvorila industriju vrijednu milijarde i zauvijek promijenila znanost.
I danas znanstvenici dobivaju Nobelove nagrade za svoje eksperimente i napredak u znanosti koji su postigli zahvaljujući Henrietti i njezinim “besmrtnim” stanicama. Iste tumorske stanice koje su je ubile i spasile milijune od bolesti poput dječje paralize.
Tko je bila Henrietta Lacks?
Henrietta Lacks se preselila k djedu (s majčine strane) koji je već odgajao njezinog unuka Daya, Henriettinog rođaka s kojim je dijelila sobu. Day i Henrietta išli su u odvojenu afroameričku školu 3 km od kuće, ali su ispisani iz škole s 4 (Day) i 6 (Henrietta) kako bi mogli raditi na poljima duhana.
Samo nekoliko mjeseci nakon što je napunila 14 godina, Henrietta je rodila svoje prvo dijete, Lawrencea. Kasnije je došla još jedna, Lucile Elsie, koja je patila od epilepsije i poteškoća u razvoju. Henrietta i Day vjenčali su se u travnju 1941.
Nakon što su se preselili u predgrađe Baltimorea, rodilo se još troje djece. Neposredno prije posljednje trudnoće Henrietta se počela žaliti na vaginalne bolove tijekom odnosa.
Četiri mjeseca nakon rođenja njihovog posljednjeg sina, Joea, Henrietta je pronašla “kvržicu” na grliću maternice. Suprug ju je odmah odveo u bolnicu Johns Hopkins, jedinu bolnicu u Baltimoreu koja je primala Afroamerikance 1951. godine.
Henrietta je napustila bolnicu s dijagnozom raka grlića maternice i ubrzo se vratila kako bi započela tretmane zračenjem. No prije nego su počeli, kirurg joj je uzeo dva uzorka tkiva – zdravo i kancerozno, iako Henrietta za to nije dala dopuštenje, niti je uopće znala što se događa, jer prema tadašnjem zakonu nitko nije trebao reći nju.
Kako su Henriettine stanice pridonijele razvoju znanosti
Richard TeLinde, šef ginekologije na Johns Hopkinsu, u to je vrijeme proučavao rak. Naredio je svojim liječnicima da rutinski uzimaju uzorke zdravih i kancerogenih stanica od pacijenata.
Zatim bi proslijedio stanice Georgeu Geyu, voditelju istraživanja tkiva na Johns Hopkinsu, nadajući se da bi Gey mogao uzgojiti stanice kako bi se mogle dalje proučavati. Ali postaje su uvijek umirale. Stalno.
Kada su Henriettine stanice donesene u laboratorij, stavljene su u epruvete pune pileće krvi, a zatim označene s “HeLa” (prva dva slova su “Henrietta” i “Lacks”).
Upravo u tom trenutku počelo se događati nešto što su svi znanstvenici čekali – Henriettine stanice ne samo da nisu odumrle, već se njihov broj udvostručio svaka 24 sata. HeLa je ubrzo postala poznata kao prve “besmrtne” ljudske stanice, a iz laboratorija diljem svijeta počeli su pristizati zahtjevi za uzorke.
No dok su znanstveni krugovi slavili novo otkriće, Henriettin agresivni rak proširio se cijelim njezinim tijelom te je umrla 4. listopada 1951. ne znajući što se događa.
Nitko u bolnici Johns Hopkins nije znao koliko su njezine stanice važne, a njezin suprug i djeca nisu saznali za njih sve do 1973. godine, kada su im se istraživači pojavili na vratima i zatražili uzorke njihove krvi.
Svi su bili zapanjeni otkrićem da su Henriettine stanice prerasle u industriju vrijednu više milijardi dolara. Da su korišteni za razvoj cjepiva protiv dječje paralize.
Da su prve ljudske stanice klonirane (1955.). Da je na temelju njih prvi put utvrđen točan broj kromosoma. Provedeni su pokusi na stanicama HeLa, testirani su lijekovi, izlagane su zračenju, raznim infekcijama i otrovima koji se jednostavno nisu mogli testirati na živim ljudima.
Zahvaljujući Henriettinim stanicama registrirano je više od 10.000 patenata, a samo od 2001. godine pet dobitnika Nobelove nagrade provelo je istraživanja koristeći HeLa.
Svaki tjedan 20 000 epruveta koje sadrže HeLa isporučuju se u laboratorije diljem svijeta, a jedan znanstvenik procjenjuje da bi sve HeLa stanice korištene u posljednjih 60 godina, ako bi se nagomilale na jednom mjestu, bile teške oko 50 milijuna tona, otprilike iste težine kao i preko 100 Empire State Buildinga.
Pa ipak, Henriettin doprinos znanosti i svijetu u cjelini ostao je uglavnom nezapažen. Što je još gore, njezina obitelj nije imala utjecaja na to kako se HeLa koristi. Uz sve živote spašene zahvaljujući Henriettinim postajama, njezina je obitelj i dalje živjela u apsolutnom siromaštvu.
Na sreću, sve se počelo mijenjati kada je BBC 1998. snimio dokumentarac o Henriette i HeLa, kada je njezina obitelj dobila posebnu čast od Smithsonian-a i Nacionalne zaklade za istraživanje raka.
Godine 2010. Rebecca Skloot napisala je biografiju Henriette, a Oprah Winfrey otkupila je prava za snimanje filma o njoj. Skloot je postavio temelje za pomoć Henriettinoj obitelji, a 2010. konačno je postavljen nadgrobni spomenik u blizini Henriettinog neobilježenog groba.
Preporuka
- Kako najbolje organizovati izlet na jug Srbije?
- Najjače nuklearno oružje ikada detonirano
- Utjecaj orgazma na zdravlje – kako orgazam utječe na vaše tijelo?
- Zašto odabrati Android uređaj?
- Zašto je škola kulinarstva dobar izbor za obrazovanje?
- Darivanje u poslovnom svijetu: 6 Najboljih ideja za poklone
