back to top

Na čemu su naši preci pisali? Materijali koji su prethodili radu

Pametni telefoni pojavili su se početkom ovog stoljeća, e-knjige su središnje mjesto zauzele kasnih 1990-ih, a tiskanje knjiga počelo je sredinom 15. stoljeća. Ali kako se razvijala pismenost i što se prije toga pisalo?

Na čemu su naši preci pisali prije svih materijala koji su danas dostupni? Knjige, elektroničke ili tiskane, jednostavan su način pristupa pisanim informacijama dok ste u pokretu.

I naši su preci htjeli čitati i pisati na putu, kao i mi. I dok nam je danas sve pojednostavljeno, toliko da npr. gramatiku, jezična pravila ili čak strane jezike možemo učiti na internetu, ljudi su nekada bili kreativni na razne načine i otkrivali nove materijale s kojima su izrađivali razni blokovi za pisanje – klinaste ploče, smotuljci papirusa, ostrakon, svici, bambus i voštane tablete kao i šifre. Ovo je priča o njima.

na čemu su naši preci pisali
Na čemu su naši preci pisali? Materijali koji su prethodili radu

Tablete od gline

U trećem tisućljeću prije Krista, u tadašnjoj Mezopotamiji, mnogi su stari narodi počeli koristiti male, meke glinene pločice na kojima su pisali iglama od trske.

Da bi podloga bila mekana, koristila se sirova glina, a nakon ispisivanja ploče sušila se na suncu ili pekla, kako bi što duže trajala. Arheolozi su pronašli mnogo takvih ploča s vrlo važnim tekstovima.

Pisano je klinastim pismom, a glinene pločice su se koristile za pisanje više od 2000 godina.

Smotke papirusa

Papirus se kao sredstvo pisanja pojavio u starom Egiptu. Dobivao se iz stabljike istoimene biljke papirusa koja se rezala na tanke trake. Trake se zatim slažu jedna do druge tako da se preklapaju, a preko jednog sloja se pritiskom lijepi drugi.

Dobiveni materijal se zatim sušio na suncu, nakon čega je bio spreman za pisanje, a sličio je onome što danas nazivamo listom papira. Stari Egipćani koristili su biljku papirus u mnoge druge svrhe – uglavnom za ono za što bi i danas koristili slične materijale – ali se najviše i najduže koristila za pisanje.

Kao iu Mezopotamiji, u Egiptu je zadatak pisanja bio povjeren pisarima. Umjesto da ostavljaju tragove na sirovoj glini, egipatski su pisari koristili kist ili pero za pisanje po papirusu umačući ga u crnu tintu.

Za izradu crne tinte koristio se ugljen, a za crvenu, plavu ili zelenu tintu korišteni su razni minerali koji su se usitnjavali i otapali u vodi.

Neki svici papirusa datiraju iz 2500. Kr., iako se pretpostavlja da je papirus bio u uporabi davno prije toga. Ovaj materijal za pisanje korišten je u staroj Grčkoj, kao i za vrijeme Rimskog Carstva.

na čemu su naši preci pisali
Na čemu su naši preci pisali? Materijali koji su prethodili radu

Ostrakon

Papirus nije bio jedina opcija koju su stari Egipćani imali. Ostrakoni su bili komadi pečene gline ili keramike koji su obično služili da se na njima prave poslovne bilješke. Egipćani su također izrađivali blokove za crtanje od ostrakona, često sa zanimljivim rezultatima. Stari Grci i Židovi također su koristili ostrakon.

Daske od bambusa i svileni svici

Kinezi su daske izrađivali od stabala bambusa ili murve i povezivali ih nečim što je ekvivalentno današnjoj uzici. Zapisi pokazuju da su se možda pojavili već 1300. godine. Kr., ako ne i ranije, ali mnogi su jednostavno izgubljeni.

Tome je uvelike pridonio car Qin Shi Huang 213. godine prije Krista kada je naredio da se spali većina knjiga koje nisu u njegovom vlasništvu.

Otprilike u isto vrijeme, Kinezi su također izrađivali svitke od svile, iako ti svici nisu uvijek bili smotani. Naime, neki od dokumenata ispisanih na svili pronađeni su savijeni u trokute.

Jedan takav pronađen je na arheološkom nalazištu Mauangdui, u jugoistočnoj Kini, a potječe iz drugog stoljeća prije Krista. Tekstovi na ovim pločama i svicima pokrivaju širok raspon tema, od medicine preko poezije do filozofije.

Voštane tablete

Pločice od voska pojavile su se nakon starih mezopotamskih glinenih pločica, zahvaljujući starim Grcima i Rimljanima. No, dok su glinene pločice bile prilično teške za obradu, a papirus težak za pripremu i skladištenje, punjenje drvenih kalupa vrućim voskom, koji se potom hladio, omogućilo je izradu glatkih i mekanih pločica vrlo pogodnih za pisanje.

Također jednostavno i jeftino.

Problem je bio postojanost, ali s druge strane, to je bila i prednost: vosak se mogao pretopiti ili ostrugati kako bi se dobila nova glatka površina i tableta je ponovno bila spremna za upotrebu.

Grci, Rimljani, a nakon njih i srednjovjekovni Europljani, koristili su ove ploče za neke važne pravne dokumente.

na čemu su naši preci pisali
Na čemu su naši preci pisali? Materijali koji su prethodili radu

Kodeksi

Kodeks je bio posljednja stanica na putu do moderne tiskane knjige. Bilo je to poboljšanje, iako se danas možda ne čini tako inovativnim: zašto se gnjaviti s beskrajno dugim smotkom papirusa za pisanje kada ga možete sve naslagati jedan na drugi i onda svezati na rubu.

Naime, kodeks je nudio lak pristup bilo kojem mjestu unutar teksta; bio je kompaktan i lak za nošenje i mogao je smjestiti veliku količinu informacija na fizički mali prostor – na prednjoj i stražnjoj strani za pisanje.

Kodeksi se najčešće koriste za pohranu i prezentaciju Novog zavjeta. Naravno, ako uzmemo u obzir da je riječ o europskim kodeksima koji su nastali nakon Krista, s obzirom da su kodeksi nastajali i oko 1000. godine u Srednjoj Americi.

Ti rani kodeksi bili su rukom pisani na pergamentu, a kasniji na papiru. Nekoliko stotina godina koegzistirali su sa svicima, ali su kodeksi iz 4. stoljeća – potaknuti širenjem kršćanstva u Europi – počeli dominirati.

Bili su u širokoj uporabi sve do sredine 15. stoljeća, kada je Johannes Gutenberg uspio osmisliti tehniku ​​tiskanja pokretnim slovima na papiru i spojiti ih u formu koja se održala i danas. U tiskanoj knjizi.

samoobrazovanje.rs

Preporuka

Možda vas zanima