Taština, sujeta, slavoljublje… Još od davnina ova ljudska osobina bila je predmetom zanimanja brojnih filozofa, psihologa, pisaca, dramaturga, redatelja, umjetnika uopće, ali i svih drugih koji su težili zaviriti u ljudsku psihu.
Skriva se iza taštine nesigurnost, slabost, nesposobnost osobe da svoje samopoštovanje crpi iznutra. Taština je itekako prisutna kod suvremenog čovjeka, ali stoljećima unazad imala je i svoje oblike neizbježno je određeno društvenim okruženjem.
Za razvoj taštine i njen opstanak neophodni su ljudi iz okoline. Danas je, čini se, zbog sustava vrijednosti koji nam nameće suvremeno društvo klima povoljnija nego ikad za razvoj taštine. Ljudi se općenito vrednuju po svom posjedu i položaju moćia ne duhovnim vrlinama i moralnim vrijednostima.
Taština kao negativna karakteristika ličnosti
Taština je dio ljudske prirode, različito se izražava kod različitih ljudi. Većina ljudi taštinu smatra negativnom osobinom. Kkritike i sugestije na račun svojih postupaka i odluka, tašta osoba doživljava intenzivne, bolne osjećajeuvrijeđena je ili čak kritiku ocjenjuje kao napad na njezinu osobnost.
Zato osjećaj taštine svrstava u infantilne osjećaje. Tašti ljudi, baš poput male djece, ne mogu odvojiti svoje postupke od svoje osobnosti. Kad god se poljulja njezina slika i mišljenje o vlastitoj veličini i vrijednosti, tašta osoba pokušava svojim ponašanjem osigurati pohvalu i priznanje od strane ljudi iz okruženja, kako bi potvrdili osjećaj vlastite vrijednosti.
Onda kada izostane divljenje, priznanje i pohvala okoline, tašta osoba sklona se prikazati kao neshvaćena i kao žrtva. Ovaj obrambena reakcija često je popraćeno osjećajima ljutnje, ogorčenosti, zavisti i mržnje.
Ispoljavanje taštine u ponašanju
Taština se uglavnom očituje u tome što osoba svaku kritiku tumači kao zavist prema okolini, namjeru da im se naudi. Zbog ovog iskustva, dolazi do vidljivih promjena u ponašanju. Te se promjene ogledaju u nastojanju sujetne osobe da se pretjerano hvali, ističe i ističe svoje uspjehe i postignućabiti izloženi kako bi privukli pažnju okoline.
Takvo se ponašanje obično prati karakteristični neverbalni sadržajikao što je oholo držanje i specifičan izraz lica. Okolina obično u vrlo kratkom vremenu primijeti taštinu kod čovjeka, dok je on sam negira.
S druge strane, postoje poznate javne osobe, posebice iz svijeta umjetnosti, koje tu svoju osobinu rado ističu kao pozitivnu. Smatraju ga pokretačkom snagom za činjenje dobrih djela i kreativnost. Na kraju je to okrunjeno priznanjem okoline. Zatim kada tašta osoba dobiva divljenje i pohvale okoline, njezino samopouzdanje dobiva ogromnu snagu. Postaje uzbuđena, samozadovoljna, osjeća se moćno, vrijedno i prihvaćeno.
Ovo intenzivno i složeno iskustvo toliko je ugodno, gotovo ekstatično, da djeluje poput droge. Čovjek se teško odriče takvih osjećaja koji su obično kratkotrajni. Tada nastaje problem, jer s prestankom hvale dolazi pad, slijedi depresija, bezvoljnost, apatija i ponekad očaj.
Taština je velika prepreka osobnom razvoju
To je taština kamen spoticanja na putu osobnog rasta i razvoja. Sputava sposobnost osobnosti da raste, razvija se i oslobodi se svog ega. Oslobađanje od ega podrazumijeva jačanje svijesti da ego postoji, ali da kao takav nije osoba, već samo nešto neka vrsta prizme kroz koju promatramo svijet i ljudi oko vas. Ego nije obilježje nečijeg identiteta, osoba je mnogo više od ega.
Zrela osobnost shvaća da je veća od ega.
Djeca funkcioniraju s pozicije ega, ali također tašte osobe koji se poistovjećuju s njim, i ne vide da mogu postojati izvan vlastitog ega. U korijenu tog funkcioniranja je osjećaj da vrijediš onoliko koliko te druge, tebi važne osobe prihvaćaju i “potvrde”.
Sve dok se ne oslobodi tog funkcioniranja i sebe ne vidi kao nekoga tko je iznad svog ega, čovjek ne može pobijediti svoju taštinu.
Prevladavanje taštine
Kad počneš voljeti bez interesa i želje da posjeduješ nekoga i nešto, onda možeš reći da jesi pobijeđena taština.
Prevladavanje taštine je put do bezuvjetnog samoprihvaćanja kao osobe sa svojim vrijednostima. Vrijednosti koje ovise isključivo o vama, a ne o okolini. Kad počneš voljeti bez interesa i želje da posjeduješ nekoga i nešto, onda možeš reći da jesi pobijeđena taština.
Važan je u prevladavanju taštine nastojanje da se cijene vrijednosti koje nisu materijalne. Da obogatite svoj unutarnji duhovni svijet, a ne da skupljate materijalna dobra radi divljenja drugih.
Čovjek ne treba težiti savršenstvu, već voljeti sebe sa svim svojim manama i vrlinama. Gledati na sebe kao na jedinstvenu osobnost koja temeljito otkriva svoju unutarnju ljepotu na putu samospoznaje. Pročitajte više što je sreća.